PIRAMIDIOTSKI SEZAM, ŠIROM OTVOREN

Kako su Semir i Muris Osmanagić falsificirali i sakrili izvještaje vlastitih suradnika, o nestalom kosturu s Visočice, kako je neki volonter urezao „misteriozno pismo“ u „megalite“ tunela, o prirodnim geološkim fenomenima falsificiranim u ostatke „drevne civilizacije“, kako oko Visokog nema ni govora o piramidama, i još koječemu, saznajte iz prve ruke, od bivše suradnice piramidiotske Fondacije:

BH Dani, br. 546, 29. novembar, 2007.

Intervju: Nađija Nukić

OSMANAGIĆ JE OTJERAO STRUČNJAKE IZ PROJEKTA

Prva stranica
Druga stranica
Treća stranica

Razgovarao: Vuk Bačanović

DANI: Kako je započeo Vaš angažman u Fondaciji Semira Osmanagića?

NUKIĆ: Na samom početku mene nije angažovao Osmanagić, već institucija koja je radila bušotine na terenu. Kada sam prvi put čula riječ "piramida", uopće nisam razmišljala da li jeste ili nije. Mene u tom momentu to nije interesovalo, već da uradim svoj posao, to jeste da tom gospodinu kažem šta je u jezgru bušotine. Prvo sam mislila da traži neke artefakte, neke dokaze, neku keramiku, ali njega je zapravo interesovalo da li tu ima nekih geoloških anomalija ili ne. Ima jedna, to je činjenica i to je bilo i dokumentovano u mom izvještaju koji, nažalost, nikada nije bio publikovan, niti na web stranici Fondacije, niti bilo gdje drugo. Čak, kada je dolazio gospodin Ali Baraqat i kada sam mu saopćila da postoji izvještaj sa bušotine, a ne ručno kopanih sondi, on je zatražio da dobije prevod, međutim, to se nije dogodilo, a upravo na taj izvještaj se pozivao Rudarsko-geološki fakultet iz Tuzle.

DANI: Šta je konkretno sadržavao Vaš izvještaj?

NUKIĆ: U izvještaju je bilo konkretno ono što se nalazi na terenu. Radilo se o geološkoj anomaliji koju sam spominjala. Moja kolegica Radmila Kovačević, koja je jedini sedimentolog u BiH, uradila je potrebne analize i ustanovila prisustvo laporovitog mikrita, a radi se o materijalu koji nije mogao nastati u geološkom dobu kada i ostali materijali. Razumljivo je da se postavilo pitanje otkud on tu. Upravo me je to ponukalo da pomislim da bi bilo vrijedno dalje istraživati kako bi se utvrdilo da li je to neki veliki sloj, odnosno veza između blokova breče. Vjerovatno bi se našlo neko naučno objašnjenje ozbiljnim ispitivanjem. Ono što mi je bilo jako interesantno jeste da smo u jednoj bušotini pronašli kostur koji je bio iznad ploča pješčara. Kostur smo dali na analizu na groblje u Visokom. Međutim, kasnije je nekako poslan u London i nikada nismo dobili analizu na osnovu koje bismo utvrdili iz kojeg razdoblja skelet potiče. Moja je pretpostavka da je to zaista nešto novijeg datuma, te da zato nikada nije objavljeno.

DANI: Znači, gospodin Ali Baraqat nikada nije dobio Vaš izvještaj?

NUKIĆ: Nikada nije dobio moj izvještaj o prvobitnim geološkim istraživanjima, tj. o sondažnim bušotinama. Kada je saznao da su uopće rađena geološka istraživanja, naravno da je od mene zatražio izvještaj, za koji sam ja rekla da ga može dobiti kada bude preveden na engleski, jer on ne govori naš jezik. Prevela ga je gospođica Samra Koričić, novinarka koja je tada radila za Fondaciju. Dok smo Baraqat i ja razgovarali, izvještaj se nalazio na stolu da bi poslije netragom nestao. Nikada ga nismo našli, niti ga je gospodin Ali Baraqat dobio u ruke, tako da nije imao uvida u kompletna istraživanja vršena na Visočici.

DANI: Da li su, onda, egipatski stručnjaci, koji su nedavno boravili u Visokom i navodno potvrdili postojanje piramida, bili pogrešno obaviješteni?

NUKIĆ: U suštini jesu. Jer je njima trebalo predočiti kompletna istraživanja vršena na Visočici prije nego što oni uopće i izađu na teren i izvrše uvid, jer geologu puno znači ako ima nešto što je prije urađeno.

DANI: Rekli ste da Vaš izvještaj u jednoj od knjiga Semira Osmanagića nije vjerno prenesen? Zbog čega je to tako?

NUKIĆ: Da. Moje kolege sa RGGF-a su potvrdile da je izvještaj korektan, a u svome izvještaju načinjenom nakon dva sata ispitivanja (što sam im zamjerila) su zapravo iskritikovali ono što je o mom izvještaju u svojoj knjizi krivo prezentovao Osmanagić. Ne znam zašto je to Osmanagić učinio. Izvještaj je bio sačinjen, bio je korektan, urađen u skladu sa naučnim metodama. Zbog čega je on pisao drugačije, zbog čega je od geoloških fenomena pravio pompu, ja to ne znam.

DANI: Naučni principi, dakle, nisu bili poštovani?

NUKIĆ: Vidite, ono što je za mene kao geologinju bilo interesantno jeste laporoviti mikrit, kao i nedostatak dolomita koji se morao nalaziti na breči. Osim toga, ono što mi je u slučaju Visočice bilo vrlo interesantno jeste pravilnost izohipse. U dvadeset sedam godina rada nisam vidjela nešto slično. Zbog toga je bilo potrebno otvoriti sonde na sve četiri strane brda, kako bi se utvrdila veza između pješčara i breče, jer ako se radi o platou i ako je on popločan, a piramida građena od breče, onda negdje mora postojati spoj, tj. na koji je način graditelj spojio to dvoje. U jednoj od otvorenih sondi smo na dubini od dva do tri metra našli mnogo izgorjelog stijenskog materijala i organske materije, pa čak i jedan fosil morske životinje krinoid, star 300 miliona godina, što govori da je tu nekada bilo more koje se povuklo. Taj podatak nikada nije objavljen, a Semir je donio odluku da se ta sonda zatvori. Stijene i organski materijal je trebalo poslati na karbonsku analizu, ali to također nikada nije urađeno. Zašto, ne pitajte me, jer ja nisam odlučivala o tome. S druge strane, Semir je otvarao sonde nasumično, i to bez prethodne konsultacije sa stručnjacima. Stručni tim je protestovao protiv takvih postupaka i insistirao da se sonde mogu otvoriti samo onda kada geometar, geolog i arheolog procijene da je to opravdano, a ne na svakom mjestu gdje je na površini izvirio kamen. Međutim, naše mišljenje je bilo ignorisano. Naše prisustvo se svelo na to da se svijetu pokaže da eto tu postoje arheolog, geolog itd, odnosno da se nešto ozbiljno radi.

DANI: Rekli ste da ste smijenjeni iz UO-a Fondacije. Šta mislite da bi mogao biti povod Vaše smjene?

NUKIĆ: Jednom smo Senad Hodović i ja na UO-u zatražili finansijski izvještaj, odnosno koliko je novca ušlo, a koliko utrošeno, te da li su plaćeni svi ljudi koji su radili za Fondaciju. Odmah nakon toga je stigao prijedlog da budemo smijenjeni i nikada nismo imali priliku da vidimo finansijski izvještaj.

DANI: Zbog čega ste odlučili napustiti Fondaciju?

NUKIĆ: Otišla sam zbog nestručnog i nenaučnog rada. Do dokaza se dolazi naučnim putem prikupljanjem dokaza, sintezom, pa tek onda tezom. Tako se nije radilo i ja sam se uvijek pitala zašto. Nije mi bilo logično - ako se ne radi o piramidi, onda je to neki geološki fenomen, kao npr. Piramida Mjeseca. Ne radi se o piramidi, prirodno je, ali je geološki fenomen. Kada je moj kolega sa fakulteta Mirza Bašagić prvi put došao, bio je fasciniran, kao i ja, onim divnim pločama. Istina je da pravilnost pukotina buni, ali zbog toga sam se ja popela više i otvarala sonde gdje mi je postalo jasno da se radi o geološkom fenomenu. Valovitost koju vidimo na "pločicama" nastajala je zapljuskivanjem talasa u davnim geološkim razdobljima. Radi se o fenomenu koji bi se mogao fantastično iskoristiti u turističke svrhe, kao što se npr. radi u Irskoj.

DANI: Spominjali ste geološki izvještaj o Plješevici koji nikada nije objavljen?

NUKIĆ: Radi se o izvještaju dr. Enesa Ramovića koji je svojevremeno ponudio da njegova firma GEO ETA d.o.o. besplatno uradi geološko kartiranje Visočice, ali je kasnije vršio sondažna bušenja na Plješevici (onda kada se pojavio bager o kojem sam govorila). U tom se izvještaju decidno navodi da "horizonti pločastih pješčara nisu postavljani u toku građevinske aktivnosti koja je dovela do izgradnje piramide". Taj izvještaj, koji vam predočavam - napominjem da se radi o informaciji koju sam dobila, tj. nije iz prve ruke - je vraćen gospodinu Ramoviću da ga on koriguje i izvrši izmjene, najvjerovatnije po nalogu Semira Osmanagića. Ostaje činjenica da, baš kao ni moj izvještaj, nikada nije objavljen.

DANI: Da li je tačan navod Collete Dowell i dr. Roberta Schocha da ste im Vi potvrdili da je tzv. runsko pismo u tunelima naknadno urezano?

NUKIĆ: To je tačno. Tokom mog prvog ulaska u tunel ti se blokovi još uvijek nisu dobro vidjeli. Čak sam na jednom od njih i sjedila - upravo na tom na kojem će se kasnije pojaviti "natpisi". Kada je ekipa rudara na čelu sa Murisom Osmanagićem, zbog kojeg je Sead Pilav napustio Fondaciju, počela otkopavati to kamenje, jedan dio tih blokova iskopao je jedan od speleologa i oni su ga i fotografisali. Tvrdim da FTV ima snimke tih blokova dok na njima nije bilo ništa, da bi na jednom od mojih narednih ulazaka ja vidjela strelicu, te slova M i E. Još tada se vidjelo da se radi o svježe urezanim znakovima. Ustvari, jedan od naših radnika mi je saopćio da je to on napisao - početno slovo svoga imena, te one znakove koji su označavali imena njegove djece. To je on zapravo šarao dok se odmarao. Muris Osmanagić je poslije od toga napravio cijelu nauku - prvo da je to neko runsko, pa zatim neko antičko pismo. Od tada je prilikom svakog mog narednog ulaska bilo dopisano nešto novo.

DANI: Da li ste se tokom rada suprotstavljali Osmanagićevim metodama?

NUKIĆ: Kako da ne. Ne samo ja već čitava stručna ekipa. Ja sam najburnije reagovala kada sam čula da bager prekopava Plješevicu i odmah sam kontaktirala Semira telefonom. On je najprije rekao da o tome nema pojma, iako je on lično stajao iza toga. Kada sam došla na Plješevicu i vidjela rupu duboku tri metra, doživjela sam šok. Semir se samo smijao i rekao "Šta fali". Tada sam rekla da neću da znam za to, niti da budem dio toga. Okrenula sam se i otišla.

Odlomci izvještaja Rudarsko-geografsko-građevinskog fakulteta o geološkim istraživanjima Visočice kod Visokog
Kako je Osmanagić pogrešno interpretirao geološki izvještaj Nađije Nukić

Nakon navedenih geoloških istraživanja, gospodin Semir Osmanagić piše knjigu Bosanska piramida sunca: Otkriće prve evropske piramide. U ovoj knjizi autor na niz primjera jasno stavlja do znanja da mu rezultati geoloških istraživanja nisu poslužili kao osnova za donošenje zaključka o "piramidi". Ovdje ćemo navesti nekoliko dokaza za to.

Na 150. stranici knjige gospodin Osmanagić opisuje profil bušotine B-l i ističe: "Na dubini 3,7 m glina prelazi u lapor, što je geološki gotovo nemoguće zbog vrlo kratkog perioda ("ne može se to desiti za 20.000 godina"). Ovaj podatak geologinje Nukić u svom izvještaju nije navela kao anomaliju. Na profilu B-l na 3,7 m glina prelazi u laporovitu glinu, što je sasvim prirodno. (...)

Na 151. stranici gospodin Osmanagić objašnjava: "Na 7,80 m je vrlo važna anomalija: pomiješani su lapor, pijesak i crni tragovi (organski materijal)." Geologinja Nukić je konstatovala da su na 7,75-8,00 m zastupljeni "glina, lapor i ugalj sa šljunkom i pijeskom", ali je istakla da je moguće da je došlo do obrušavanja materijala sa zidova bušotine.

Cjelokupan izvještaj koji sadrži opsežan pregled Osmanagićevih misinterpretacija stručnog izvještaja Nađije Nukić može se downlodovati na:
http://www.balkanshare.com/download.php?file=54647