„Evo me na Mjesecu sa Semirom!“

Zombi, Potraga za piramidom, 20. maj, 2007.


Već pet minuta buljim u ova dva gornja retka, i dvoumim se treba li dalje više bilo šta napisati. U njima je sadržana sva istina 'bosanskih piramida': Semir Osmanagić od bh. populacije pravi intelektualne zombije i, manipulirajući poslijeratnu depresiju, siromaštvo i nezadovoljstvo, uvjerava ju da doista i može hodati po Mjesecu – dovoljno je samo bezrezervno vjerovati u Gurua. I, naravno, platiti mu za to.

U najnovijoj epizodi Potrage za piramidom, Osmanagićevog alata za pranje mozga širokih narodnih masa, do kraja se razotkriva ovo pretvaranje bh. poreznih obveznika u piramidiotske zombije. Postaje jasno da se Amelu Baftiću na onom četveromjesečnom putovanju oko svijeta u „potrazi za izgubljenim civilizacijama“ – koje su njemu i Osmanagiću platili gledatelji FTV-a – nije desilo ništa loše s tonom, kako je bilo objavljeno u medijima. Kad gledate njegovo čedo piramidiotske propagande, naprosto pomislite – kakva sreća, i slučajnost, jelte, da su se sačuvali baš oni strateški najvažniji dijelovi materijala s tog putovanja, sa sve tonskim zapisom, dovoljni da se ipak iskoriste za televiziju.

Pa tako bh. gledatelj iz epizode u epizodu dobija istovrsni kolaž vrlo sugestivnih kratkih sličica povađenih iz svakog mogućeg prostorno-vremenskog konteksta: par sekundi tunela iz Meksika, pa par sekundi 'tunela' u Visokom; par sekundi kamenih kugli u Kostarici, pa par sekundi kamenih kugli u Babinom potoku kod Zavidovića; par sekundi Zoserove stepenaste piramide, pa par sekundi obrisa Visočice. Itakodalje u nedogled, garnirano veličanjem lika&djela Semira Osmanagića, bez davanja prilike gledatelju da dozna ijednu informaciju o širem historijskom ili prostornom kontekstu, značaju ili poznatim podacima, istraživanjima i spoznajama o prikazanim stvarima. O onim kritičkim da ne govorimo.

Ovaj Baftićev montažni postupak jedna je od najstarijih i najpouzdanijih brainwashing metoda u historiji čovječanstva, a serijal Potraga za piramidom gledatelju mozak ispire i reprogramira prateći samu definiciju brainwashinga u stopu: „Any systematic effort aimed at instilling certain attitudes and beliefs in a person against his will, usually beliefs in conflict with his prior beliefs and knowledge.” Dakle, bilo koji sistematski trud usmjeren ka usađivanju određenog ponašanja i vjerovanja u osobe protiv njihove volje, najčešće vjerovanja koja su u suprotnosti s njihovim prethodnim vjerovanjima i znanjem.

Efekat koji Osmanagić i Baftić takvom montažom sličica – a ustvari notornim ispiranjem mozga – nastoje izazvati kod gledatelja jest isti onaj efekat simulacije stvarnosti o kojem je već bilo riječi na ovom blogu – gdje se moglo vidjeti da istu metodu nepovezanih a sugestivnih sličica koriste David Icke sa svojim urnebesnim povezivanjem mitre i riblje glave, zatim Rudolf Bošnjak kad povezuje reljefe s ploče bana Kulina sa strujnim generatorima Nikole Tesle, i na koncu još jedna odana piramidiotkinja, Tatjana Sučec, kad iste reljefe dovodi u vezu s misterioznim mehanizmom s Antikitere. Cijela Osmanagićeva prevara upravo tako je i počela, onom famoznom slikom usporedbe brda Visočice s piramidom u meksičkom Teotihuacanu.

To je, zapravo, i bila poenta Osmanagićevog i Baftićevog putovanja oko svijeta, koje im je izdašno plaćeno pretplatama bh. gledatelja, a ne pravljenje emisije o izgubljenim civilizacijama. Ta priča – o snimanju dokumentarnog serijala o stranim civilizacijama i kulturama – bila je samo pokriće koje još i dan-danas stoji na službenim web stranicama RTVFBiH, samo da se neko od pretplatnika ne dosjeti jadu: Semir Osmanagić nije lud da pravi emisiju o drugim civilizacijama i kulturama, njemu je trebala samo jedna zbirka ovakvih sugestivnih sličica za zgodne montaže. On o tim kulturama ionako ništa ni ne zna, pa da bi mogao o bilo kojoj od njih sastaviti par rečenica osim onih standardnih o misterioznosti, veličanstvenosti i zanemarenosti od strane službene nauke. Uostalom, evo kako to njegovo ispiranje mozga i propagandno kondicioniranje gledateljstva izgleda u samoj emisiji:

„B: Ti pravi istraživać, ti ideš 'vako po potocima, šetaš, jelde? Ovi novinari, ovi novinari naaa da ti ne daju onooo ne svataju oni da ti to stvarno ozbiljno… jel…

O: Ovo je moj život. 

B: Kolko je para ovde reci mi.

O: Para ovde nema.

B: A? Gdje su pare? Osmanagiće!

O: Zadovooooljstvo! Je u ispunjenom životu. A ispunjen život je onda kada se bavite kvalitetnim stvarima. 

B: A to je ovo… da hodaš po 'vim… potocima!

O: Između ostalog. 

B: U Zav'dov'ćima, jel? 

O: U Zavidovićima. Ili u Meksiku. I kad ćovjek vidi ovakve (pokazuje kamenu kuglu) divne fenomene…

B: Šta je ovo? Hajd sad ti meni reci.

O: …onda može sebi da postavlja pitanje ko, kada i zašto.

B: I šta je ovo?

O: A tu ima ljepota.

Rez i prijelaz na scenu iz Kostarike.

O: Fenomen kamenih kugli. Nalazim se u Pal Mar Suru. Na jugu Kostarike. To je zemlja koja ima za nas poseban interesantan fenomen. Megalitne sfere. Kamene kugle. Perfektno izvajane. Gotovo bez tolerancije. Odstupanje od pravilnog kruga je između dva i pola centimetra.

Rez i prijelaz na scenu u Zavidovićima. Baftić postavlja pitanje jednom starom mještaninu.

B: Otkud ove kugle ovdje?“

I tako vas eto sa Semirom na Mjesecu… Jer o zemlji, ili Zemlji, gdje doista živite, od njega nikad nećete ništa ni doznati. Pa kad smo već kod toga, evo, baš jutros javljaju da su kod Glamoča pronađeni ostaci većeg antičkog objekta. Nakon prošlogodišnjih Krivoglavaca, zatim ovogodišnjeg Hutovog blata i obećavajućeg lokaliteta Potpisi kod Trnova, čini se da je prava arheologija u Bosni i Hercegovini daleko uzbudljivija od piramidiotskog montažnog mjesečarenja.