Priča o misterioznim ostacima neke nepoznate i davno iščezle civilizacije, koju Muris i Semir Osmanagić već dvije godine prodaju bosanskohercegovačkoj javnosti kao unosnu kvazisoteriologiju, nikako nije nova ili rijetka pojava. Kako sam u više navrata analizirala ovdje na blogu, radi se o psihosociološkom fenomenu koji u proteklih desetak godina doživljava vrhunac svoje popularnosti u svijetu. U Bosni i Hercegovini, pak, u proteklih desetak godina bilo je, da tako kažem, prečih zanimacija, pa šira domaća javnost, kojoj je u tom periodu bila uskraćena i ugrožena najosnovnija egzistencija, sigurno nije mogla upratiti uspone raznih svjetskih pseudonaučnih hohštaplera i varalica. Stoga je istoj široj domaćoj javnosti i danas teško prepoznati da Semir Osmanagić u Visokom ne radi ništa originalno, spektakularno ili senzacionalno, a najmanje misteriozno, nego da jednostavno štreberski kopira isti onaj skučeni repertoar standardnih pseudoarheoloških tvrdnji kakve se po svijetu recikliraju kroz posljednju deceniju.

Tako su Osmanagići i njihova piramidiotska sljedba uspjeli majstorski za nos – a bogami i novčanik – povući te do krajnosti iskoristiti sve one rupe u znanju i informiranosti koje je rat ostavio na bosanskohercegovačkom društvu. BiH je time, za pseudoarheološke ublehaše, neka vrsta djevičanske zemlje, gdje niko nije čuo za Grahama Hancocka i njegove teorije o Atlantidi, gdje se 'misteriozno' Glozel pismo može predstaviti kao stvarni arheološki problem, i gdje se hinduističke kreacioniste poput Michaela Cremoa ili Richarda Thompsona, kako smo vidjeli, može prodavati kao „svjetski ugledne znanstvenike“. Nije stoga ni čudo što čitava četa sljedbenika ovih pseudonaučnih kultova iz susjedne Hrvatske pjeni i reži poput bijesnih pasa na kratkim lancima na svakog onog ko se usudi opovrgnuti makar jednu tezu bosanskog pseudo-Kolumba. Propade, brate, biznis prodavanja energetskih ogledalaca i misterioznih šarenih perlica u Novoj Zemlji.

Zahvaljujući redovnim čitateljima ovog bloga, te njihovim vrijednim prilozima koje šalju e-mailom, ovih dana otkriva se da su drevni prailirski vibrirajući graditelji iz Visokog prvo malo vježbali svoje građevinske tehnike – u Oklahomi i Semketovom komšiluku, tj. sjevernom Teksasu!

Naime, tamo su, krajem devedesetih – dakle, nekoliko godina prije Semketovog izvoza piramidiotske histerije u BiH, izvjesni David Campbell i njegova supruga Sue otkrili – monumentalnu drevnu feničku utvrdu.

Jeste, dobro ste pročitali. Radi se o kamenju koje Davida, prema njegovim riječima, „progoni od djetinjstva“, a koje ne može biti ništa drugo nego trag neke superiorne, misteriozne i davno iščezle civilizacije. Kao i svaki takav istraživač Zabranjene Istine, i David je nabavio jedan super šešir, i napravio svoju web stranicu, koja se ne zove, doduše, Alternativna historija, već se zove Anarchaeology. I, kao i kod svakog pravog arheo-hakera, i tu će se naći sličice 'popločanih platoa', 'misterioznih kugli', kamenih 'točkova' i drevnoga 'pisma'. Ali ne samo to. Hold on to your nickers – ima tamo, u sjevernom Teksasu, i drevnih halki! I one su, kao i bosanske, netragom nestale, tj. neko ih je sve povadio, tako da su od njih ostale još samo rupe u stijenama! Ali zna se da su bile!

Kvragu, doista je istina ono što naš bosanski Indijana Đounz tvrdi da slučajnosti ne postoje! Pogledajte samo tu prailirsku ugradnju pločica u Oklahomi i na Plješevici:



 

Čak je i metoda litopipkanja identična!





A ako vam sve to nije bilo dovoljno misteriozno, onda lijepo svojim očima pogledajte sljedeće. Kao odgovor na jedan njihov članak, Campbellovi su primili sliku sljedećeg 'neobičnog artefakta' koji su neki ljudi pronašli u svojoj bašti:



Sjećate li se još onog visočkog 'ornamentalnog kamena koji je ukrašavao pod i zidove prostorija u piramidi'?



Ili, pak, onog prailirskog reljefa s 'prikazom planetarnih orbita'?



Misteriozno k'o Google search. Naročito ako na njemu ukucate „Leisegang Banding“, što je geološki fenomen koji nastaje taloženjem oksida metala. Osim ako Prailiri nisu na isti svoj vibrirajući način dekorirali i plažu Painted Cliffs na Maria Island u Australiji: